Notice: Undefined variable: row_Rubrike in /home/akvarijskeribe/public_html/inc-zaglavlje.php on line 6

Notice: Undefined variable: row_Rubrike in /home/akvarijskeribe/public_html/inc-zaglavlje.php on line 13
akvarij

Evolucija riba

Rubrika: Klasifikacija i evolucija

Život na zemlji gotovo je neograničeno raznolik ? posvuda nas okružuju biljke, životinje i drugi oblici života najraznolikijih svojstava. Otkako su ljudi shvatili da su fosili ostaci bića koja su nekoć živjela, trudili su se da ih protumače.

Znanost koja se bavi pradavnim životom zove se paleontologija, a obuhvaća rekonstrukciju nekadašnjeg izgleda, načina života, ponašanja, evolucije i odnosa izumrlih bića. Ta znanost nam otvara nove vidike spram života na Zemlji.

Prirodno očuvane ostatke uginulih organizama ili tragove koje su oni ostavili nazivamo fosilima. Fosili nastaju tako da organizam ili neki njegov ostatak zatrpa sediment, te se tada prvobitno tkivo od kojega je izgrađen taj dotični organizam polako zamjenjuje mineralima. Najpoznatiji fosili su ostaci biljaka i životinja i njih kao takve zovemo ?fosiliziranim tijelima?, dok tragove tih bića nazivamo ?fosiliziranim tragovima? (otisci stopala, gnijezda, otisci zuba, izmet).

Ljudi su oduvijek prikupljali fosile, to nam kazuju podaci da su neke kulture i osmislile mitove kojima su tumačile njihovo podrijetlo. Kao glavni dokaz služe nam amoniti, izumrli srodnici današnjih lignji, za koje su smatrali da su zavinute okamenjene zmije.

U fosilnim zapisima je očuvana povijest života od najranijih jednostaničnih organizama do složenih višestaničnih bića. Procjenjuje se da tragovi mikroskopskog života sežu i do 3,8 milijardi godina u prošlost, dok su složeniji organizmi prikazani u fosilnim zapisima starim oko 2 milijarde godina.

Sva živa bića se tijekom generacija mijenjaju, odnosno evoluiraju. To je jasno vidljivo u populacijama današnjih živih bića i biljaka, te u fosilnim nalazima. Prilikom mijenjanja živih organizama radi prilagodbe novonastalim uvijetima nastaju nove vrste. Teoriju da se živa bića mijenjaju kako bi se bolje uklopila u svoju okolinu prvi je iznio britanski prirodoslovac Charles Darwin ? zagovarao je teoriju da se vrste tijekom vremena polako mijenjaju, što je posljedica prirodnog odabira nekih svojstava. One koje su najuspješnije u prenošenju gena ? dakle one koje uspiju preživjeti, pronaći partnera i odgojiti potomstvo ? prenijeti će svoje osobine na buduće generacije.

Veliki koraci u evoluciji prije i početkom kambrija doveli su do razvoja prvih riba. Najprije su se okupili milijuni sitnih stanica i zajedno oblikovali spužve. Tada su različite stanice koje su obavljale različite zadaće oblikovale tkiva u naprednijim životinjama tj. eumetazoima. Prvi eumatozoi su imali dva sloja tkiva, dok se kod kasnijih pojavio i treći sloj. Daljnje su promjene dovele do razvoja dvojne simetričnosti, te su životinje dobile lijevu i desnu stranu, tijelo građeno od više dijelova, te prednji i stražnji kraj s glavom i izmetnim otvorom.

Prije 535 milijuna godina izdužene bilateralne životinje nazvane svitkovci razvile su kruti svitak koji je bio početak unutrašnjeg kostura. Svitkovci kod kojih su se razvili mozak. ? krge i mišići postali su prve ribe.

Beščeljustouste ribe:
Agnate ( ?bez čeljusti? ) su bile prve, najprimitivnije ribe. Njihovi jedini živući srodnici su paklare i sljepure ? jeguljasti nametnici koji žive nametničkim životom priljepivši se na drugu ribu i hraneći se njihovim tkivom i krvlju, oblika sličnog punoglavcima. Dužina im je varirala od 15 cm do 1 metra. Imale su primitivne osobine kao na primjer: usta su im bila stalno otvorena jer nisu imale čeljusti, unutrašnji kostur im nije bio koštan, nisu imale parne peraje, a u vodi su bile veoma trome, plivale su izvijajući rep.

Plakoderme:
Plakoderme (?pločaste kože?) su bile primitivne čeljustouste ribe koje potječu iz devona. Naziv su dobile po širokim plosnatim pločama koje su im prekrivale glavu i prednji dio tijela štiteći ih od raznih grabežljivaca. Imale su nekoliko osobina sličnih današnjim morskim psima: kralješnicu građenu od hrskavice, vjerojatno nisu imale ni plivaći mjehur i morale su se stalno kretati kako ne bi potonule. Neke su živjele u morima a neke u slatkim vodama. Veličina im je varirala od svega nekoliko centimetara do 8 metara (prve su ribe koje su dosegle tolike razmjere).

Morski psi i raže:
Morski psi su veličanstveni plivači i ubojice koji se već više od 400 milijuna godina nalaze na vrhu oceanskog hranidbenog lanca. Tijekom toliko vremena njihov se hidrodinamički oblik i čeljust sa zubima jako malo promijenio, ali razvile su se zato mnoge vrste morskih pasa. Svojstveni su im ljuske i zubi koje trajno odbaciju mijenjajući ih novima, a kostur im je načinjen od hrskavice a ne od kosti. Nemaju škržne poklopce i nemaju plivaći mjehur te radi toga moraju neprestano plivati da ne bi potonuli.

Akantode:
Akantode (?bodljikavi morski psi?) su bili prve ribe s čeljustima koje su vjerojatno progonili plakoderme. Ime su dobili radi tijela poput morskih pasa te trnastih bodlji na rubovima prednjih peraja. Iako su imale hrskavični kostur, za razliku od morskih pasa imali su i lubanju, škrge i druge osobine sličnije koštunjačama. Živjeli su tijekom silura i devona.

Prve zrakoperke:
Ribe koštunjače su danas najbrojnija vrsta kralješnjaka, a više od 20 000 njihovih vrsta pripada razredu zrakoperki. Naziv im potječe od zrakastih peraja poduprtih koštanim zrakastim šipkicama koje izviruju iz tijela, a podupiru ih mišići. Prve poznate zrakoperke su stare oko 410 milijuna godina. Uvlačenjem i istiskavanjem zraka iz posebnih ?pluća? mogle su regulirati plovnost, iako im je nedostajao plivaći mjehur. Živjele su u devonu.

Najpoznatije zrakoperke današnjice su jasetre cija jajašca jedemo kao kavijar.

Neopterigije:
Napredniji oblici zrakoperki su nazvani neopterigije (?nove peraje?). Počele su se pojavljivati u mezozoiku ? razdoblju dinosaura. Ti oblici su imali krače čeljusti nego dotadašnje vrste, no mogli su jače zinuti, a pojedini zubi su im bili pločasti radi drobljenja hrane. Zahvaljujući promjenama u građi peraja i repa koji je postao simetričan neopterigije su mogle brže i okretnije plivati. Plivaći mjehur im je pomagao regulirati plovnost, a mogle su izbaciti i čeljusti kako bi lakše zgrabile ili usisale plijen. Prave koštunjače su uz to imale i laganije i tanje ljuske nego ranije zrakoperke.

Nosnoprolaznice:
Koštunjače koje su prije 400 milijuna godina plivale morima i slatkovodnim staništima pripadale su dvjema skupinama ? nosnoprolaznicama i zrakoperkama. Nosnoprolaznice ili sarkopterigije imaju peraje smještene na mesnatim, mišićnim izdancima tijela učvršćeim kostima. Mnoge uz škrge imaju i svojevrsna pluća, pa mogu disati i izvan vode i u vodi.

Dvije su osnovne skupine nosnoprolaznica ? dvodihalice i resoperke. U resoperke ubrajamo celekante (?šuplje kralješnice?) i rapidistrije (?lepezasta jedra?) koji u evolucijskoj povijesti imaju važnu ulogu.

Određene rapidistrije su izgubile peraje i razvile udove i tako postale preci svih kopnenih kralješnjaka. Do danas se održalo samo 6 vrsta dvodihalica i jedna vrsta celekanta.

 

autor teksta: pandorica
broj čitanja: 11009

Izabrana riba:

Najnoviji članci:

Najnovije na forumu

Zanimljivi linkovi